Razna istraživanja i teorije povezuju uključenost djece i
mladih u nasilna ponašanja s različitim osobinama i kontekstualnim čimbenicima.
Ipak najveći utjecaj imaju psihološke i biološke osobine, okolina i interakcija. Promatrajući vršnjačko
nasilje na taj način mnogi su autori nastojali ispitati u kojoj mjeri osobne
karakteristike djeteta, samopoštovanje, obiteljsko i školsko okruženje te
vršnjačka interakcija to potiču. Samopoštovanje i elektroničko nasilje
Vršnjački odnosi značajni su za razvoj samopoštovanja kod djece i adolescenata. Pozitivni odnosi s vršnjacima kao posljedicu su imali visoko samopoštovanje u djetinjstvu i adolescenciji, dok se iskustvo doživljavanja vršnjačkog nasilja pokazalo povezanim s niskim samopoštovanjem.
Istraživanja usmjerena na povezanost činjenja tradicionalnog nasilja i samopoštovanja se ne podudaraju. Pojedine studije navode povišeno samopoštovanje počinitelja nasilja, dok druge ističu da je ono niže u odnosu na vršnjake. Istraživanja usmjerena na tu pojavu u električnom nasilju upućuju na niže samopoštovanje žrtava elektroničkog nasilja u odnosu na njihove vršnjake koji ne čine nasilje, te one koja istovremeno čine i doživljavaju elektroničko nasilje.
Roditeljski čimbenici
i elektroničko nasilje
U ovom radu roditeljstvo je promatrano kroz emocionalnost i kontrolu .
Emocionalnost se pritom definira dimenzija roditeljskog ponašanja koja se odnosi na emocije prisutne u interakciji s djetetom. S druge strane, roditeljska kontrola manifestira se na ponašajnom i psihološkom planu. Prema istraživanjima djeca i mladi koji dolaze iz obitelji u kojima nedostaje emocionalnosti i uključenosti roditelja skloni su vršnjačkom nasilju. Naglašena psihološka kontrola guši dijete , te upravo takva djeca često postaju žrtve nasilja , dok je emocionalnost roditelja negativno povezana s doživljavanjem nasilja.
U ovom radu roditeljstvo je promatrano kroz emocionalnost i kontrolu .
Emocionalnost se pritom definira dimenzija roditeljskog ponašanja koja se odnosi na emocije prisutne u interakciji s djetetom. S druge strane, roditeljska kontrola manifestira se na ponašajnom i psihološkom planu. Prema istraživanjima djeca i mladi koji dolaze iz obitelji u kojima nedostaje emocionalnosti i uključenosti roditelja skloni su vršnjačkom nasilju. Naglašena psihološka kontrola guši dijete , te upravo takva djeca često postaju žrtve nasilja , dok je emocionalnost roditelja negativno povezana s doživljavanjem nasilja.
U provedenom istraživanju je cilj bio ispitati pojavnost
doživljavanja i činjenja elektroničkog nasilja na uzorku adolescenata u
Hrvatskoj i utvrditi utjecaj
samopoštovanja, roditeljske topline i kontrole tome. Pri tome su kontrolirane varijable spola,
školskog uspjeha i frekvencije korištenja interneta, a pitanja su bila vezana
uz samopoštovanje i percepciju obiteljskih odnosa. Istraživanje je potvrdilo da
samopoštovanje i roditeljska kontrola imaju utjecaj na predviđanje doživljavanja
električnog nasilja, dok na učestalost vršenja električnog nasilja utječe
roditeljska kontrola. Adolescenti koji su imali veću razinu roditeljske
kontrole, češće su bili mete i
počinitelji elektroničkog nasilja, dok su djeca izloženija vršnjačkom nasilju imala
niže samopoštovanje.
Smatram da je vršnjačko nasilje veliki problem današnjice o kojem se malo govori. Nakon razvoja tehnologije i ono se proširilo, te su danas skoro svi bili ili počinitelji ili žrtve vršnjačkog nasilja. Mislim da sam problem leži u odgoju djece, te da prvenstveno treba razvijati njihove socijalne kompetencije, samopoštovanje, poštivanje drugih i prihvaćanje različitosti.
Naravno, u tome moraju sudjelovati obitelj, okolina i odgojne-obrazovne ustanove. Što po vama utječe na razvoj vršnjačkog nasilja? Zašto nasilnik postaje nasilnik? Na koji način spriječiti ili smanjiti vršnjačko nasilje?
Izvor:http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=250434
Po mom misljenju, smatram da su mozda uzrok vrsnjackom nasilju pojedine razlike izmedu djece. Primjerice, socioekonomski status ili tome slicno. Smatram da cak i mediji mogu pridonijeti nasilnom ponasanju. Najvaznije od svega je dijete odgajati tako da si ne dozvoli misliti o tome kako ce nekome uciniti nazao. Vrsnjacko nasilje treba sprijecavati u skoli, odma reagirati, upozoriti i razgovorati za strucnim osobama. Smatram kako nasilje u danasnje vrijeme postaje sve veci problem, stoga je vazno pojacati upozorenja o istom.
OdgovoriIzbrišiSmatram da na razvoj vršnjačkog nasilja utječe needuciranost po pitanju emocionalne inteligencije. Djeca najviše postaju nasilnici iz razloga što na taj način postaju popularni i cool u društvu, te se kroz društvo i identificiraju. Jedan od sigurnih riješenja je edukacija roditelja po pitanju razvijanja emocionalne inteligencije, a onda i djece u školama.
OdgovoriIzbriši"Dopusti drugome da bude ono što jest, kao što i ti želiš da drugi dopuste da ti budeš ono što jesi" V.Zeland
Isticanje razlicitosti među djecom utjece na razvojnom vršnjackog nasilja.. to se sve vrti u krug,jer onaj koji je bio žrtva bullyinga vremenom postane bully, misleći da drugačije ne ide.. učiteljice, profesorice i roditelji to mogu sprijeciti samo ulaganjem u djecu i radom s njima (što rijetko tko više radi).
OdgovoriIzbrišiNasilje se može i mora smanjiti. Veliku ulogu u tome imaju i vršnjaci koji bi trebali upozoriti na možebitno nasilje, ako ga uoče.
OdgovoriIzbrišiOsobno smatram da na razvoj djeteta utječu mnoge stvari, okolnosti i osobe koje okružuju samo dijete.
OdgovoriIzbrišiSvako dijete nosi svoju jedinstvenu priču, iako priče koje govore o nasilnom djetetu najčešće imaju zajedničke poveznice.
Nestabilna obiteljska situacija u kojoj dijete nije dobilo dovoljno pažnje roditelja pa nasilnim ponašanjem pokušava privući pažnju na sebe. Pa makar to bila negativna pažnja.
Zatim tu su roditelji koji iz razno raznih razloga ne razgovaraju sa djetetom već probleme i stvari koje im smetaju kod djetetova ponašanja rješavaju udarcima, omalovažavanjem i ponižavanjem djeteta. Dijete zna da je učinilo nešto krivo, ali mu se nije objasnilo što je učinilo krivo i zašto je to što je učinilo nije poželjno ponašanje. Tako da to isto dijete probleme u vrtiću, školi, na ulici rješava nasiljem. Kao što je i naučilo od svojih roditelja koji su prvenstveno "role model" vlastitom djetetu.
Problem može biti i u nedovoljnom samopoštovanju samog djeteta. Dijete se osjeća superiornije i ego mu je viši ukoliko vrijeđa, omalovažava ili udara drugo dijete/osobu. Samim ponižavanjem drugog to dijete osjeća da je "iznad" i da je njegova osobna vrijednost veća.
Bitno je od starta, od prvog dana djetetova života raditi na djetetovoj emocionalnoj inteligenciji i razviti odjećaj empatije. Ukoliko dijete ima osjećaj za drugoga, osjećaj da želi pomoći drugoj osobi i suosjećanje sa drugom osobom to dijete neće biti nasilno i neće ponižavati drugoga. Tuđa nasreća će u djetetu izazvati negativan, a ne pozitivan osjećaj.
Mnogi roditelji pokušavaju i trude se oko svoga djeteta, ali jednostavno njihove riječi ne dopiru do njega. Nisu sva djeca ista i treba upoznati vlastito dijete i vidjeti koje metode odgoja odgovaraju djetetu i na koje reagira pozitivno. Također bi isto trebali činiti profesori u školama, međutim to je teže izvedivo jer individualni rad sa djetetom iziskuje puno više vremena od onoga koji to profesor ima i koje je spreman izdvojiti za odgoj samog djeteta. Između ostalog škole i vrtići trebaju raditi i na odgoju samog djeteta isto kao i na obrazovanju.
Autor je uklonio komentar.
OdgovoriIzbrišiMislim da manjak samopouzdanja često uzrokuje vršnjačko nasilje.
OdgovoriIzbrišiNasilnik se pokušava "izdići" u društvu i ako nema neku oblast života u kojoj je superioran,pribjegava nasilju.
Uzrok manjka samopouzdanja često je loš odnos roditelja prema djetetu od najranije dobi.
Previše zaštitnički,previše kritični,preambiciozni ili pasivni roditelji ne uspiju kod djeteta razviti pravilan odnos prema uspjehu a i neuspjehu u životu.
A u životu se svima događa i jedno i drugo!
Zanimljiv članak! :)
OdgovoriIzbrišiPo mom misljenju na povecanje vrsnjackog nasilja utjece okolina kojom su djeca okruzena. Prvenstveno je to drustvo a i navike koje usvoji od svoje obitelji. Na smamjenje nasilja bi se moglo utjecati radom sa djecom u skoli i razgovorom izmedu roditelja i djece :)
OdgovoriIzbrišiVršnjačko se nasilje treba spriječiti u ranim fazama, ne toliko radi nasilnika već radi žrtve tog nasilnika koje kasnije u životu može imati velikih problema radi tih stvari.
OdgovoriIzbrišiOdlicna tema i objasnjenje..
OdgovoriIzbrišiNasilje se mora smanjiti! Zanimljiv članak!
OdgovoriIzbrišiOdličan članak!
OdgovoriIzbrišiVeoma elegantno napisano, mislim da bi odgojno obrazovne ustanove imale velik utjcaj u pomaganju kad bi se o tome više pričalo
OdgovoriIzbrišiSuper clanak! ☺
OdgovoriIzbrišiLudi svijet, dobar clanak ;)
OdgovoriIzbrišiZanimljivo(:
OdgovoriIzbrišiMislim da roditelji sve manje obracaju pozornost na to kako im se dijete ponasa... trebali bi oni prvi vidjeti da nesto nije u redu, pogotovo kod mladih adolescenata kod kojih je sve vise nasilja. Tako u ranijoj dobi oni nauce da to nije dobro te kasnije rade manje problema. Na roditeljima je na koji nacin ce im dati do znanja sta je dobro a sta nije.
OdgovoriIzbrišiIzvrstan članak! Drago mi je da si o ovome pisala, jer bez obzira na to koliko pokušavamo privuči pažnju na ove stvari, nasilja je sve više i više, pogotovo u "modernim dobima", gdje postoji i cyberbullying. Roditeljima nasilje nekako predstavlja taboo temu, vjerujem da je razlog da o tome i ne razmišljaju previše, a kada na to pomisle, teško im bude zamisliti da su njihova djeca žrtve nasilnika, ili pak nasilnici. Još mi je drago da si navela i samopoštovanje, jer to ne stavlja svako u formulu s nasiljem, a svakako igra bitnu ulogu. Slažem se s tobom da je problem u odgoju djece, jer i sama smartam da je dijete rođeno kao manje-više tabula rasa, ili ti ga prazna ploča, i tu ploču kasnije popunjava i oblikuje njegova okolina- roditelji, društvro, sredina,... Sve u svemu zaista izvrstan i edukativan članak, jako dobro napisan i obrazložen :)
OdgovoriIzbrišiSve kreće od obitelji i načina na koji je dijete odgojeno. Nasilno dijete je vjerovatno vidjelo nasilje u domu i zbog toga to nasilje projicira u svoje društvo. Nasilje se može smanjiti kontrolom bijesa i pozitivnim primjerima nenasilja.
OdgovoriIzbrišiVrsnjacko nasilje je uvijek prisutnno. To je cinjenica. Negdje vise, negdje manje. Treba raditi na tome da se ono smanji i da se odrede sankcije ako do toga dode. Treba krenuti od kuce i nastaviti se u skoli. Ima puno faktora koji na to utjecu. Od ekonomskog statusa pa sve do toga da je nasilnik jednostavno nasilnik. Treba se uzeti u obzir da je i on mozda u nekakvim problemima i da ne zna kako drugacije pokazati svoju tugu i bijes, osim na taj nacin da maltertira nekog drugog. Njacesce je nasilnik taj koji pati od manjka samopouzdanja i u zrtvi vidi nekakvu prijetnju ili mu zavidi na necemu. To bi se moglo sprijeciti da se sa djecom radi od najranije dobi. Ali da se o tome prica otvoreno. A ne ono mi u skoli ne toleriramo nasilje. I onda klinac dode i kaze netko me tukao, uciteljice kazu ali mi nismo nista vidjele, nema dokaza, pa kada se dogodi nesto jako lose, tek se onda reagira. Reagira se odmah, bez suzdrzavanja. Kako u skoli, tako i kod kuce.
OdgovoriIzbrišiZanimljiva tema, trebalo bi se vise pisati o njoj 😊
OdgovoriIzbrišiOdlican clanak 😁
OdgovoriIzbrišiPohvale za članak.U današnje vrijeme bi se ljudi trebali više baviti ovom problematikom s obzirom na sve veći broj ovakvih slučajeva.
OdgovoriIzbrišiRazni su čimbenici koji utječu na vršnjačko nasilje, no oni najčešći pretpostavljam da potiču iz obitelji djeteta koje vrši nasilje nad drugima. Do razvoja dolazi kada takvo dijete postane popularno i ostala djeca ga počinju gledati kao uzor. Učitelji bi, u takvim situacijama, mogli organizirati neuobičajen sat druženja i zbližavanja djece na novi način putem razgovora ili igre te također osmisliti nekakvu radionicu s roditeljima da shvate kako je bitan njihov utjecaj na dijete i razgovor o aktualnom nasilju.
OdgovoriIzbrišiSmatram da na razvoj nasilja utječe loš odgoj u obitelji. Ukoliko roditelji nisu svoju djecu naučili pravim vrijednostima i osnovnoj stvari, a to je da je nedopustivo ugroziti nekoga na bilo koji način, to postaje glavni problem jer su upravo roditelji u najbitnijem životnom periodu model po kojem bi se djeca trebala ponašati i čije bi vrijednosti trebali usvojiti. Sprječavanje maloljetnog vršnjačkog nasilja trebalo bi se riješiti velikim novčanim kaznama i dobrotvornim radom kako bi nasilnici "otplatili kaznu" na opće zadovoljstvo.
OdgovoriIzbrišiBravo Irma! :)
OdgovoriIzbrišiSmatram da je empatija glavni zaštitni faktor kod nasilja i da poticanje razvoja emocionalne inteligencije treba biti prioritet odgoja. Ako nema empatije onda preostaju izvanjska pravila, koja možemo a i ne moramo poštivati, te konačno i sankcije, ali one često nisu pravovremene ili skroz izostanu. Internetsko nasilje jos više obilježava nedostatak empatije jer je još teže suosjećati i razumjeti poziciju žrtve koju ne vidimo izravno, pa je situacija jos teža, uz ostale posebnosti internetskog nasilja koje ga čine, bez pretjerivanja - strašnim.
Super clanak! 😊
OdgovoriIzbrišiOdličan članak! :)
OdgovoriIzbrišiElektronicko nasilje, poznatije jos kao cyberbullying danas stvarno i je jedno od najvecih problema danasnjice. Zasto je ono dobilo na tako velikoj popularnosti mozda prouzlazi iz cinjenice kako su internetske stranice namjenjene za komuniciranje (chat, blog, forum...) napravljene na proncipu da korisnik koristi svoj 'nadimak'. Na taj nacin oni su osigurali svoju anonimnost i ostali korisnici ne znaju nista iz njihovog zivota osim onoga sto oni iznesu na onternet. Upravo iz tog razloga sto su pod maskama, odnosno zadrzana je njihova anonimnost ljudi se osjecaju superiornije. Upravo su adolescenti najcesce zrtve internetskog nasilja. Smatram kako obitelj kao primarni socijalizacijski cimbenik mora odigrati najvazniju ulogu u informiranju djece o rizicima koje internetsko nasilje pruza. Be slazem se s time da se krivica u potpunosti moze svaliti na obiteljski odgoj. Adolescenti ponekad, unatoc dobrom obiteljskom odgoju, iskusavaju granice ponasanja do kojih smiju ic i znatizeljno promatraju do kojih ce posljedica doc. Upravo je tu kljucna uloga roditelja da s puno strpljenja i razumjevanja pristupa s adolescentom kako se takvo ponasanje nebi ponovilo.
OdgovoriIzbrišiSvaka čast kolegice, članak je jako lijepo obrađen. Čitanjem i sama sam se zapitala zašto zapravo dolazi do nasilja među adolescentima. Djeca su danas naprednija i sve više koriste internet, svi znamo kako na internetu zapravo leže prave opasnosti kako za djecu tako i za odrasle. Adolescenti su zapravo najčešće zrtve nasilja putem interneta, ali i vršnjačkog nasilja. Mislim da je uloga roditelja jako bitna u sprječavanju nasilja, ali i mi kao budući učitelji trebamo biti svjesni da je važno na pravilan način educirati naše učenike o problemima i opasnostima interneta, te pokušati umanjiti agresiju i nasilje među učenicima.
OdgovoriIzbrišiSmatram da su razlozi nasilja među vršnjacima upravo neke razlike među djecom. Da bi se spriječilo nasilje, važna je intervencija roditelja, ali i učitelja. Važno ih se usmjeriti te ih učiti da nasilje nije dobro te da njime neće ništa učiniti.
OdgovoriIzbrišiNasilje preko interneta postoji do te mjere do koje si mi dopuštamo šta nas smeta i što mi želimo smatrati vrijednim našeg vremena. Nitko te ne sili da čitaš ružne komentare ili da ideš na stranice koje nebi trebao ići, ako nisi dovoljno jak da podneseš neki komentar na fejsu ili jutubu, kako ćeš onda podnijeti komentare u stvarnom životu.. Treba znati da se neće uvijek netko slagati sa tobom i da će uvijek netko biti kmet iz zabave i trollati, to su ćari interneta, ako ti je previše i ne znaš kako to podnijeti, ugasi net. :P
OdgovoriIzbrišiAutor je uklonio komentar.
OdgovoriIzbrišiTrebamo slijediti primjere nekih Skandinavskih zemalja, gdje uvođenje uniformi i korištenje jednake opreme u školi smanjuje vrijeđanje na osnovi imovinskog stanja roditelja. To je u našim školama jako prisutno i stvara pogrešan pogled na život i žrtvama i "nasilnicima". Rani odgoj je prvi korak prema tolerantnom društvu u kojem su svi rođeni jednaki i nisu diskriminirani na temelju boje kože, izgleda ili imovinskog stanja. Najveći problem je što roditelji takve djece u puno slučajeva ne vide u tome problem i smatraju to vrlinom ili dječjim hirom, a neki čak i primjerom svojeg ponašanja potiču to jer smatraju to osobinama koje odlikuju lidera ili pokazuju inteligenciju (superiornost). Na koji način djecu, koja su iznadprosječno inteligenta ali imaju jako nisku socijalnu inteligenciju, podučavati da ispune sav svoj potencijal, a pri tome i postanu socijalno inteligentne osobe koje poštuju sve ljude. Članak je odličan. :)
OdgovoriIzbriši