Razna istraživanja i teorije povezuju uključenost djece i
mladih u nasilna ponašanja s različitim osobinama i kontekstualnim čimbenicima.
Ipak najveći utjecaj imaju psihološke i biološke osobine, okolina i interakcija. Promatrajući vršnjačko
nasilje na taj način mnogi su autori nastojali ispitati u kojoj mjeri osobne
karakteristike djeteta, samopoštovanje, obiteljsko i školsko okruženje te
vršnjačka interakcija to potiču. Samopoštovanje i elektroničko nasilje
Vršnjački odnosi značajni su za razvoj samopoštovanja kod djece i adolescenata. Pozitivni odnosi s vršnjacima kao posljedicu su imali visoko samopoštovanje u djetinjstvu i adolescenciji, dok se iskustvo doživljavanja vršnjačkog nasilja pokazalo povezanim s niskim samopoštovanjem.
Istraživanja usmjerena na povezanost činjenja tradicionalnog nasilja i samopoštovanja se ne podudaraju. Pojedine studije navode povišeno samopoštovanje počinitelja nasilja, dok druge ističu da je ono niže u odnosu na vršnjake. Istraživanja usmjerena na tu pojavu u električnom nasilju upućuju na niže samopoštovanje žrtava elektroničkog nasilja u odnosu na njihove vršnjake koji ne čine nasilje, te one koja istovremeno čine i doživljavaju elektroničko nasilje.
Roditeljski čimbenici
i elektroničko nasilje
U ovom radu roditeljstvo je promatrano kroz emocionalnost i kontrolu .
Emocionalnost se pritom definira dimenzija roditeljskog ponašanja koja se odnosi na emocije prisutne u interakciji s djetetom. S druge strane, roditeljska kontrola manifestira se na ponašajnom i psihološkom planu. Prema istraživanjima djeca i mladi koji dolaze iz obitelji u kojima nedostaje emocionalnosti i uključenosti roditelja skloni su vršnjačkom nasilju. Naglašena psihološka kontrola guši dijete , te upravo takva djeca često postaju žrtve nasilja , dok je emocionalnost roditelja negativno povezana s doživljavanjem nasilja.
U ovom radu roditeljstvo je promatrano kroz emocionalnost i kontrolu .
Emocionalnost se pritom definira dimenzija roditeljskog ponašanja koja se odnosi na emocije prisutne u interakciji s djetetom. S druge strane, roditeljska kontrola manifestira se na ponašajnom i psihološkom planu. Prema istraživanjima djeca i mladi koji dolaze iz obitelji u kojima nedostaje emocionalnosti i uključenosti roditelja skloni su vršnjačkom nasilju. Naglašena psihološka kontrola guši dijete , te upravo takva djeca često postaju žrtve nasilja , dok je emocionalnost roditelja negativno povezana s doživljavanjem nasilja.
U provedenom istraživanju je cilj bio ispitati pojavnost
doživljavanja i činjenja elektroničkog nasilja na uzorku adolescenata u
Hrvatskoj i utvrditi utjecaj
samopoštovanja, roditeljske topline i kontrole tome. Pri tome su kontrolirane varijable spola,
školskog uspjeha i frekvencije korištenja interneta, a pitanja su bila vezana
uz samopoštovanje i percepciju obiteljskih odnosa. Istraživanje je potvrdilo da
samopoštovanje i roditeljska kontrola imaju utjecaj na predviđanje doživljavanja
električnog nasilja, dok na učestalost vršenja električnog nasilja utječe
roditeljska kontrola. Adolescenti koji su imali veću razinu roditeljske
kontrole, češće su bili mete i
počinitelji elektroničkog nasilja, dok su djeca izloženija vršnjačkom nasilju imala
niže samopoštovanje.
Smatram da je vršnjačko nasilje veliki problem današnjice o kojem se malo govori. Nakon razvoja tehnologije i ono se proširilo, te su danas skoro svi bili ili počinitelji ili žrtve vršnjačkog nasilja. Mislim da sam problem leži u odgoju djece, te da prvenstveno treba razvijati njihove socijalne kompetencije, samopoštovanje, poštivanje drugih i prihvaćanje različitosti.
Naravno, u tome moraju sudjelovati obitelj, okolina i odgojne-obrazovne ustanove. Što po vama utječe na razvoj vršnjačkog nasilja? Zašto nasilnik postaje nasilnik? Na koji način spriječiti ili smanjiti vršnjačko nasilje?
Izvor:http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=250434
